20.09.2006., srijeda
U kurac!!!!!!!!
|
Netko mi je prokužio lozinku i napiso post kako sam se ja popišala u školi od smjeha i to još da sam se smijala nekome ko se sprdao samnom....ma puši kurac ,odi jest govna!!! Kad saznam ko je to tako ću ga zabit da više neće znat ni ko je on sam!!!!!a ako taj netko misli da ću ga poštedit samo zat što je slabiji ili jadniji ili mlađi gadno se vara a ako misli da je jači od mene reći ću mu samo jedno da nije jači od mene jer nezna kakva sam ja kad popizdim p.s.presjeći ću mu sve žile pa da crkne......bolesno zar ne....hehe |
30.08.2006., srijeda
Blast off, it's party time and where the fuck are you?
Hello ljudi! Danas sam bila na donjoj, u Drage Gervaisa, u parku(kao i uvijek).A tamo cijela ekipa se skuplja.I tako mi cure(Sara, Francy, Adry, Kathrin i ja) sjedimo na zelenoj ogradi ispred Sarine zgrade i pričamo. Odlučile Sara,Francy i ja otić do marketa, a Adry i kathrin do moire. I taman se mi spuštamo po stepkama kad vidiš ono dolazi Lovro (za one koji neznaju: taj tip ide samnom u razred). I on ostao tamo u parku kod nas. Kasnije došao i Cico. Prolazi neka baba prema marketu. Vrati se ta ista baba i (pazi ti ovo) zamoli Lovru i Cicu da joj pomognu izvuč novčanik iz baje, da joj je ispao u baju....lol.....bože kakvi ljudi.Poslje je došla Ema. Išle se mi šetat i vidile neke zgodne dečke. Vračamo se mi iz šetnje a što mislite tko dolazi??? Cico, Lovro i Šunjić. Moram čestitat Šunjiću jer je prošao drugi rok. Kad sam se vratila kući, pogledam kroz prozor i vidim da je Šušić vani. Izašla ja van a on s klincima nogomet igra.Uskoro je došao Pećo a klinci su morali kući jer je pao mrak. I sad sam došla kući i pišem post. Ovo mi je Daronova najdraža slika. U sljedećem postu ću objavit drugu najdražu Daronovu sliku. Moram posebno pozdraviti svoje frendice: Saru, Kathrin, Adry, Francy i Emu! Pozdrav svima and where the fuck are you? |
27.08.2006., nedjelja
|
RED HOT CHILI PEPPERS Red Hot Chili Peppers su jedna od grupa najprepoznatljivijeg zvuka, koja objedinjuje najraznovrsnije glazbene stilove – rock, funk, punk, rap i postoje preko dvadeset godina. Grupa je mijenjala nekoliko postava, a od samog početka članovi grupe su samo Michael Balzary, poznatiji kao Flea, na bas gitari, te pjevač Anthony Kiedis. U posljednjoj postavi su i bubnjar Chad Smith i karizmatični John Frusciante - ujedno i najbolja kombinacija uz stalni dvojac.  Anthony i Flea Kiedis je odnedavno autor zanimljive i provokativne knjige "Ožiljci" (u originalu "Scar Tissue" prema istoimenoj pjesmi s albuma "Californication"),  koja govori o njegovom životu i odrastanju - s voljenom majkom, ocem krijumčarom i preprodavačem droga na razuzdanoj holivudskoj sceni sedamdesetih godina, o njegovim ljubavima te o počecima RHCP-a i njihovom putu prema uspjehu, na kojem su izgubili originalnog gitaristu Hillela Slovaka, koji je umro od predoziranja heroinom, što je nekoliko puta zamalo stajalo života i samog Kiedisa, i drugim bitnim točkama njergova života. Isti problemi pratili su i Johna Frusciantea, po nekima najboljeg živućeg rock gitarista, koji je s Peppersima snimio četiri studijska albuma ("Mother’s Milk", "Blood Sugar Sex Magik", "Californication", "By the Way"), a Kiedis se na mnogim mjestima u već spomenutoj knjizi prisjeća njihovih zajedničkih pustolovina i kreativnih trenutaka. Knjiga obiluje pričama s turneja, susretima s drugim poznatim osobama te mnogim zanimljivim detaljima iz svijeta glazbene industrije, ispričanim iz prve ruke. Također, bitna strana Kiedisove priče jest njegovo odvikavanje od droge, koje je trajalo praktički koliko postoji i sama grupa, da bi, nakon konačnog otriježnjenja, napisao ovu intimnu ispovijest "Ožiljci", koja je u Americi objavljena u jesen 2004, povodom dvadesete godišnjice postojanja grupe Red Hot Chili Peppers. Kiedis je polovicu svog života proveo u grupi, koja je tako postala dio njegove svakodnevice, a njeni ostali članovi njegovi najbliži prijatelji. Kiedisu je u pripremi knjige za izdavanje pomogao novinar i pisac Larry Sloman, koji je, između drugih brojnih radova o američkoj rock sceni, napisao i knjigu o Bobu Dylanu. Fanovi bi trebali ovo izdanje obavezno imati na svojim policama obavezne literature.Red Hot Chili Peppers nastaju 1983. (ispočetka su se zvali Tony Flow And The Miracuously Majestic Masters Of Mayhem) kada počinju i sa prvim nastupima po losangeleskim klubovima. Prvotna postava uključivala je Anthonyja, Flea na basu, Hillela na gitari i Jacka Ironsa, iz Hillelovog i Fleainog prvog benda Anthyms (kasnije What Is This) za bubnjevima. Prvi album "Red Hot Chili Peppers" producirao im je Andy Gill, gitarist Gang Of Four, za drugi album "Freaky Styley" unajmilimi su kralja funka - Georga Clintona, no nijedan album nije postigao značajniji komercijalni uspjeh.  Flea i Slovak Nenadana smrt Hillela Slovaka od posljedica predoziranja heroinom jako je potresla sve članove benda, a pogotovo Anthonyja koji je i sam više puta opasno visio o tankoj niti koja ga je dijelila od smrti. Uzgred rečeno, u 24. godini odlazi na prvo u nizu odvikavanja koja od tada postaju dio njegove svakodnevnice, no pomogli nisu ni odlasci u izolirane predjele Mexica kao niti duhovno prosvjetljenje kod Dalaj Lame. Anthony se uvijek iznova vraćao drogi, a njegov opasan hobi nemalo je puta dovodio u pitanje i egzistenciju benda. Uskoro na mjesto gitariste dolazi tada 17-godišnji John Frusciante s kojim 1989. snimaju album "Mother's Milk" (posvećuju ga tragično preminulom Hillelu Slovaku) s kojim i počinje njihov put ka svjetskoj slavi. Negdje u isto vrijeme Jacka Ironsa zamjenjuje Chad Smith koji ostaje u bendu sve do danas. 1991. izdaju "Blood Sugar Sex Magik" u kojem vrlo vješto spajaju funk i rock, a pjesma koja ih je vinula na sam vrh bila je "Under The Bridge" - priča o nadvožnjaku ispod kojeg se Anthony nekada drogirao s kriminalcima, ujedno i oda njegovom gradu, Los Angelesu. Nakon izlaska albuma kreću na veliku turneju zajedno sa Smashing Pumpkins, Pearl Jamom i Nirvanom, postaju jedan od najvažnijih bendova devedesetih i po prvi puta pune stadione širom svijeta. Neposredno prije početka australske turneje iste godine, iz benda odlazi John Frusciante koji više nije mogao kontrolirati svoju ovisnost o heroinu, a bend se nakon velikog uspjeha ponovo nalazi u jakoj silaznoj putanji. Frusciantea mijenja Dave Navarro iz netom rasformiranih Jane's Addiction i ostaje s Peppersima punih sedam godina u kojima uspjevaju izdati tek jedan (čak i po Flei i Anthonyju) prosječan album "One Hot Minute". Bilo je jasno da im nedostaje Frusciante i da kemija jednostavno ne postoji ako baš ta četiri čovjeka ne sviraju zajedno. Izliječeni Fruscinate vraća se u bend 1999. na Fleinu inicijativu - "Ako se John ne vrati ja napuštam bend". Njegov povratak ujedno označava i prekretnicu u povijesti Red Hot Chili Peppersa. Kod Frusciantea burna i loša prošlost ostala je zapisana na njegovom tijelu - brojne opekline i ožiljci vidljivi su po rukama i ramenima. Sam kaže da kad pogleda u neku svoju stariju sliku, kad je bio scary mršav i još vlasnik vlastitih zubi, ne prepoznaje tu osobu. Ponovno okupljanje ovjekovječeno je najprodavanijim albumom u njihovoj burnoj karijeri i ogromnom medijskom halabukom. Zbog populariziranog posljednjeg dijela karijere recimo samo ukratko da se "Californication" prodao u 13 milijuna primjeraka u godinu dana, te pridonio daljnjem rastu popularnosti, dok je album "By The Way" dokazao da su Red Hot Chili Peppersi opravdano jedan od najvećih bendova današnjice. Dvostruki "Live in Hyde Park" je prigodni dokument koji zorno prikazuje snagu ove neobične četvorke dok kroče po samom na vrhu svjetske glazbene scene. Današnji intervju prikazuju sasvim drugačije, zrelije ljude od onih nekadašnjih otkačenih freaky klinaca: Frusciante - Za razliku od Anthonyja i Flea, ja se ne furam na spiritualno i duhovno. Da bih razvio pozitivnu energiju, dovoljna mi je jedna gitara i usporedba moje prijašnje bijedne egzistencije s mojom sadašnjom. Flea - Droga nam ne predstavlja više ništa. Ok, povremeno zapalim koji joint. No ako ga nemam, nije kraj svijeta, ja evo više ne pijem ni alkohol. Meditiram svaki dan, budući da mi je važno da rastem i razvijam se kao čovjek, što se tada ponovno odražava u našoj glazbi. Svakodnevna borba s problemima samo me jača. Chad - Mmh... što da kažem. Meni je hladno light pivo zakon, he-he... Anthony - Razlika između postave iz 1991. godine za vrijeme albuma "Blood Sugar Sex Magik" i današnje postave ne postoji, jedina je promjena ta da smo odrasliji i zreliji, s mnogo više optimizma, volje za zdravim i ugodnim životom uz stalno stvaranje glazbe. Preporođeni? Itekako! Brinem se o sebi mnogo više. Bude trenutaka kada mi dođe da sve zaribam. Ali ne učinim to. By the way... - prije nego što su počeli raditi sa Rickom Rubinom, koji im je i danas stalni producent, 1984. prvi album su napravili sa producentom Andy Gillom (Gang of Four). Nisu bili njime zadovoljni, pa su obavili "veliku nuždu" u kutiju od pizze i dostavili mu je na kućnu adresu. - Flea se pojavljuje u šest filmova, a Anthony se također pojavljuje u filmovima "Point Break" i "Less than Zero". - Album "Automatic Writing" kojeg Frusciante potpisuje imenom Ataxia, radio je skupa sa Joe Lallyem iz grupe Fugazi koji su, kaže, njegov najdraži bend na svijetu. - "From The Sounds Inside" je album koji je Frusciante 2001. pustio samo za za fanove na besplatan download. Na njegovoj internet stranici Johnfrusciante.com u sekciji Demos još uvijek možete skinuti taj album. - Na svakom od tri rasprodana londonska koncerta održana u Hyde Parku 19., 20. i 25. lipnja 2004. imali su oko 100.000 gledatelja... Red Hot Chili Peppers su 08. svibnja 2006. najavili izlazak devetog studijskog, ali ovoga puta duplog, albuma "Stadium Arcadium". Isti je početkom travnja najavljen singlom "Dani California". Postava Anthony Kiedis: vokal Michael Balzary Flea: bas Chad Smith: bubnjevi John Frusciante: gitara  Bivši članovi Hillel Slovak: gitara Jack Irons: bubnjevi Jack Sherman: gitara Cliff Martinez: bas Arik Marshall: gitara Jessie Tobias: gitara Dave Navarro: gitara Diskografija 'Red Hot Chili Peppers', 1984. 'Freaky Styley', 1985. 'The Uplift Mofo Party Plan', 1987. 'The Abbey Road EP', 1988. 'Mother's Milk', 1989. 'Blood Sugar Sex Magik', 1991. 'Greatest Hits', 1994. 'Soul To Squeeze EP', 1994. 'One Hot Minute', 1995. 'Best Of', 1998. 'Californication', 1999. 'By The Way', 2002. 'Greatest Hits', 2003. 'Live in Hyde Park', 2004. 'Stadium Arcadium', 2006. DVD 'Funky Monks', 1991. 'Off The Map', 2001. 'Greatest Hits', 2003. 'Live in Slane Castle', 2005. |
16.08.2006., srijeda
aloha!
|
Led Zeppelin Po mnogima jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih bendova svih vremena formirao se 1969. godine nakon raspada legendarnog britanskog sastava Yardbirds. Raspadom gitarist grupe, Jimmy Pageu (punim imenom James Patrick Page rođen 09.01.1946. u Hestonu), ostao je niz neodsviranih koncerata koje je prema ugovoru trebao odraditi. Pošto su Yardbirdsi bili rasformirani Page je trebao okupiti nove članove i ispuniti obveze iz ugovora. Pageov prvi izbor bio je multiinstrumentalist i studijski glazbenik John Paul Jones (rođen 03.01.1946. u Sidcupu pod imenom John Baldwin) poznat od ranije Pageu po brojnim suradnjama s tada već afirmiranim glazbenicima i bendovima kao što su The Rolling Stones, Dusty Springfield, Herman's Hermits. Sam Page bio je poznat u širim glazbenim krugovima i prije nego se pridružio Yardbirdsima. Zbog svojih problema s mučninama na putovanjima odlučio je odustati od napornih turneja i posvetiti se studijskom radu. To je rezultiralo time da je postao jedan od najtraženijih glazbenika tog vremena i epitetom vodećeg mladog session glazbenika. Svirao je sa grupom The Who na njihovom hitu "I Can't Explain" i albumu "My Generation", nastupao je s The Kinks, grupom Them, Jeff Beckom, Tom Jonesom i mnogim drugima.  Jimmy Page U daljnjoj potrazi za preostalim članovima Yardbidsa Pageov izbor nisu isprva bili niti Plant niti Bohnam. Nakon neuspješnog pokušaja da pridobije pjevača Terry Reida i bubnjara B. J. Wilsona (poslije član grupe Procol Harum) Page je pozvao Robert Planta da se pridruži grupi. Kasnije je na Plantovu preporuku za bubnjara angažiran John Bohnam. Tako oformljeni pod nazivom The New Yardbirds ispunili su sve ugovorom postavljene obveze. Po povratku u London počeli su razmišljati o novom imenu grupe pa je tako za jedan od mogućih naziva predložen i The Mad Dogs. Naposljetku su uzeli ime Led Zeppelin prema primjedbi bubnjara grupe The Who Keith Moona da će se raspasti poput olovnog balona. Pravilno napisano ime bilo bi Lead Zeppelin, no da bi se izbjegle pogreške pri izgovoru (Lid Cepelin) napisano je kako je i ostalo Led Zeppelin. Osoba koju svakako valja spomenuti je i menadžer grupe Peter Grant. Prije nego je postao menadžer Zepplinima, taj osebujan lik snažnih tjelesnih proporcija, bavio se nizom poslova, kao što su radnik na stageu, hrvač, kaskader, izbacivač... Ovaj posljednji mu je i osigurao prvi kontakt sa glazbenom industrijom gdje je započeo kao menadžer turneje da bi u konačnici obavljao prave menadžerske poslove i to s bendovima Neshville Teens i Alan Price Combo. Kao menadžer Zeppelina u početcima njihove karijere osigurao im je diskografski ugovor sa prestižnom etiketom Atlantic Records. Prvi album grupe jednostavno nazvan "Led Zeppelin" izašao je početkom 1969. godine nakon njihove turneje po Americi gdje su nastupali kao predgrupa grupi Vanila Fudge. Album je snimljen u svega 30 sati, a obilježili su ga klasici "Dazed And Confused", "Good Times Bad Times" i "Communication Breakdown". Cijeli album prožet je starim blues riffovima sa primjesama čvrstoga rocka i nadmetanja Plantovog moćnog glasa i Pageove gitare. Dva mjeseca nakon izlaska album je postao jedan od deset najprodavanijih albuma u Americi da bi nedugo nakon toga dosegao i zlatnu tiražu. Bend je tijekom 1969. godine neumorno radio.  Održavali su koncerte po SAD-u i Engleskoj, a u kolovozu im je izašao i drugi studijski album "Led Zeppelin II". Album je doživio trenutni uspjeh došavši na sam vrh američkih top ljestvica gdje se kao broj jedan zadržao punih sedam tjedana. Na albumu se nalazi i iznimno uspješna "Wholle Lotta Love" (prerada Willie Dixonove skladbe "You Need Love"), pjesma koja je postala i ostala klasik hard-rocka. Album je pomogao bendu da učvrsti svoje mjesto međunarodne koncertne atrakcije što je i rezultiralo njihovom gotovo dvogodišnjom turnejom. U kolovozu 1970. godine objavili su "Led Zeppelin III". Ovim trećim albumom napravili su lagani odmak od dotadašnjih blues utjecaja i načina stvaranja. Album obilježavaju skladbe u kojima prevladava utjecaj britanskog folka i mitologije, što osobito dolazi do izražaja u snažnoj "Immigrant Song" u kojoj se isprepleću teme iz keltske mitologije ("...Valhalla, I am coming..."). Značajan je broj akustičnih skladbi kao što su primjerice eksplozivna "Gallows Pole" ili pak nešto lakše "That's The Way" odnosno "Tangerine". Krajem 1971. godine izlaz bezimeni album ili album četiri simbola, koji je ostao poznatiji po općeprihvaćenom naslovu "Led Zeppelin IV". Ovaj album mnogi ocjenjuju kao najbolji uradak Led Zeppelina. Pritom svakako treba skrenuti pozornost na skladbe poput energičnih "Black Dog" i "Rock And Roll", folkerske "The Batle Of Evermore" i dvije izvrsne "Going To California" i "Stairway To Heaven", koja je postala trenutni radio hit, a interesantno je da nikada nije bila singl. Sam Plant je naglasio da je zanimljivo što je pjesma postala tako popularna pogotovo zato što se radi o skladbi koja traje 8 minuta koja nema refren i nema gotovo ničega. Bilo kako bilo "Stairway To Heaven" je postala jednom od najboljih pjesama svih vremena, a album "Led Zeppelin IV" se do sredine devedesetih godina prošloga stoljeća prodao u gotovo 16 milijuna primjeraka.  Jimmy Page i Robert Plant Turnejom koja je uslijedila, a na kojoj su promovirali svoj posljednji i pretposljednji uradak, potukli su sve rekorde posjećenosti. Turneja je na koncu donijela, kako je izjavio Peter Grant za londonski "Financial Times", gotovo 30 milijuna dolara zarade. Po završetku turneje bend se povukao kako bi snimio novi album. U proljeće 1973. godine izlazi "Houses Of The Holy". Na svom, do tada, najraznovrsnijem albumu Zeppelini miješaju razne stilove i utjecaje, od standardnog čvrstog rocka i folka, preko reggaea ("D'yer Mak'er") i funka ("The Crunge") do mračnih i tajanstvenih balada ("No Quarter"). Album je dosegao platinastu nakladu. Sam omot albuma vrlo je jedinstven i originalan. Dizajneri u Hipgnosis studiju na ideju za omot došli su, djelom, inspirirani knjigom Arthur C. Clarka "Childhood's End". Slika za omot snimljena je na lokaciji Giant Causewayja u sjevernoj Irskoj, području sa stepenastim stijenama u moru. Svaki album je bio omotan papirnatom trakom zvanom Obi koja je morala biti otrgnuta kako bi se došlo do ploče. Na turneji kojom su promovirali "Houses Of The Holy" Zepplini su još jednom potukli sve rekorde. Američkom turnejom srušili su dotadašnji box-office rekord koji su držali The Beatlesi. Na srpanjskom koncertu u Madison Square Gardenu snimljen je film "The Song Remains The Same" koji je objavljen tri godine kasnije, a po kojem je i izdan dvostruki istoimeni live album. Po završetku turneje uslijedila je vrlo mirna 1974. godina u kojoj bend gotovo da i nije postojao, nisu održavali koncerte niti su išta snimali. U toj godini Zeppelini su osnovali vlastitu etiketu Swan Song (pod etiketa Atlantic Recordsa) pod kojom su objavili sva svoja kasnija izdanja kao i izdanja bendova Pretty Things, Bad Company i drugih.Nakon godine odmora u ljeto 1975. godine objavili su luksuzno pakirani dvostruki album "Physical Graffiti" u kojem su opet ponudili obilje raznolikog i šarolikog materijala. Kao glavne teme odmah su se nametnule skladbe "Trampled Underfoot" i "Kashmir". Nije na odmet spomenuti kako je skladba "Kashmir" u svom prerađenom izdanju upotrijebljena kao glavna tema u filmu "Godzilla", a zajedno su ju izveli Puff Daddy i Jimmy Page. Album "Physical Graffiti" je došao među 10 najprodavanijih albuma u Americi i Britaniji.  Robert Plant Iste godine Robert Plant je doživio tešku prometnu nesreću kada je sa svojom suprugom boravio u Grčkoj na odmoru. Zeppelini su zbog toga bili prinuđeni otkazati turneju, a i sve ostale aktivnosti benda privremeno su bile prekinute. Godine 1976. objavili su album "Presence" koji su kritičari dočekali vrlo hladno s iznimno lošim kritikama. Usprkos tome album je dosegao broj jedan u Americi i Britaniji. Od pjesama s ovoga albuma izdvojio bih "Nobody's But Mine" energičnu Zeppelinovsku rock temu i maratonsku deset i pol minutnu "Achilles Last Stand". Ponovno su krenuli na turneju na kojoj su predstavljali i promovirali album "Presence", no deset posljednjih koncerata u Americi moralo je biti otkazano zbog smrti Plantovog sina Karaca uzrokovane trbušnom infekcijom nepoznatim virusom. Nakon poduže pauze bend je u ljeto 1978. počeo snimati svoj osmi studijski album. Album je sniman u Stockholmu, Švedska, u ABBA-inom Polar studiju. Godinu kasnije, a prije izlaska novog albuma, krenuli su na kratku europsku turneju na kojoj su održali koncerte u Švicarskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Belgiji. "In Through The Out Door je ugledao svjetlo dana gotovo jednu godinu nakon početka snimanja, u kolovozu 1979., a bio je pakiran u smeđim vrećicama sa 4 različita omota. Na albumu se nalaze izvrsne skladbe "Fool In The Rain" i "In The Evening", a poseban dojam ostavljaju i fino uklopljeni Jonesovi klavirski aranžmani ("Hot Dog, "South Bound Saurez"). Mnogi su ovaj uradak proglasili jednim od najslabijih ostvarenja Led Zeppelina. Opet, usprkos slabim kritikama album je došao na broj jedan top ljestvica u Americi i Britaniji. U svibnju 1980. krenuli su na europsku turneju koja je zaključena koncertom u Berlinu. 25.09.1980. John Bohnam je pronađen mrtav u svom krevetu nakon dvanaest satnog pijančevanja. Bohnam se onesvijestio/zaspao na leđima te se ugušio u vlastitoj bljuvotini. Tri mjeseca kasnije preostali članovi benda su izjavili da bez Bohnama više ne mogu svirati i da dostojne zamjene za njega nema što je rezultiralo konačnim razlazom Led Zeppelina. Godine 1982. Page je objavio album "Coda" na kojem se nalazio izbor ranije neobjavljenih snimki Led Zeppelina.  John Bonham Nakon raspada grupe svaki od članova je krenuo stvarati vlastitu solo karijeru. Ponovno su se okupili tri puta. Prvi put 1985. godine zbog nastupa na "Live Aid" festivalu gdje su na bubnjevima umjesto Bohnama svirali Phil Collins i Tony Thompson, drugi put 1988. godine kada su svirali na vjenčanju Bohnamovog sina Jasona (za bubnjevima je svirao Jason) i konačno treći i posljednji put na obilježavanju 40. godišnjice Atlantic Recordsa. U godinama koje su slijedile Page je objavljivao remasterirana izdanja snimki Zeppelina, zbirke hitova te dva box-seta jedan sa četri diska koji je postao najprodavaniji box-set svih vremena i drugi "Complete Studio Recording" s deset diskova. Goine 1994. Page i Plant su ponovno počeli zajedno surađivati te su napravili niz interesantnih projekata i izdali dva albuma "No Quarter" (1994.) s preradama skladbi Led Zeppelina i "Walking Into Clarksdale" (1998.) s posve novim autorskim skladbama. Potom su krenuli na svjetsku turneju te su dva puta 1998. posjetili Zagreb, u veljači i studenom. Posljednje izdanje Led Zeppelina je trostruki live album i dvostruki DVD "How The West Was Won" iz 2003. s izborom najboljih koncertnih trenutaka i skladbi.  Malo sam pisala o Led Zeppelinu, a sad ću napisat neke zanimljivosti. 1.Dali ste primjetili da je John Dolmayan iz SOAD-a na svakoj slici uozbiljen? E pa ja sam našla dvije slike na kojima se nasmješio.  John je ovaj četvrti (za one koji neznaju)  A tu je prvi 2.System of a down u svojim pjesmama jako kritizira američku politiku čak ponekad pljuje po njoj. "We fought your wars with all our hearts, You sent us back in body parts..." prevod:"Ratujemo svim svojim srcem, a vi nas šaljete kući u djelovima..." SOAD ovdje pokušava priopčiti ljudima da Amerika nebi trebala slati svoje vojnike negdje bogu iza nogu u ratove, a onda ih šalju kući nastradale. 3.U Mezmerizeu i Hypnotizeu Daron skoro cijele pjesme izvodi sam, a prije bi bio prateći vokal. 4.Neki kažu da su Mezmerize i Hypnotize komercijalizirani jer su to laganiji od drugih soadovih albuma, ali nisu jer su systemovci htjeli nešto novo napravit.  kisss svima |
08.08.2006., utorak
fžnj
Uf! Dugo nisam napisala post, pa ga zato sada pišem(ha-ha). A sad ću napisat nešto o članovima systema. Puno ime: Serj Tankian Datum rođenja: 21. 8. 1967. Mjesto rođenja: Bejrut,Libanon Visina: 185 cm On pjeva, piše pjesme, komponira, svira klavijature i usput je i socialni aktivist Rizični faktori su mu pušenje, drogiranje i vegetarijanstvo  Puno ime: Daron Vartan Malakian Datum rođenja: 18. 7. 1975. Mjesto rođenja: Hollywood, California, USA Visina: 171 cm On svira gitaru, pjeva, piše pjesme, komponira Rizični faktori su mu pušenje i drogiranje  Puno ime: Shavarsh "Shavo" Odadjian Datum rođenja: 22. 4. 1974. Mjesto rođenja: Yerevan, Armenia Visina: 182 cm On svira bas gitaru, režira video spotove i dj je Rizični faktori su mu pušenje i drogiranje  Puno ime: John H. Dolmayan Datum rođenja: 15. 7. 1973. Mjesto rođenja: Bejrut, Libanon Visina: 176 cm On bubnja Nema rizičnih faktora evo nekoliko systemovih slika za kraj  zakon slika  ludooo  a ovo je još luđeee  SOAD |
16.07.2006., nedjelja
soad
|
Neznam što da pišem.......aha da sjetila sam se da još nisam još ništa napisala o systemu......pa evo nešto o njima. Gospoda u pitanju su Serj Tankian (vokali, klavijature, brada), na gitari poprilično čudnogoblika Daron Malakian, na instrumentu sa 4 žice, gospodin Shavo Odadjian i ultimativni razarač membrana, činela i groupie djevojaka - John Dolmayan, na bubnjevima dakako. Legitimni nasljednici prvaka agit-prop rap-metal doktrine Rage Against The Machine formirani su 1995. godine u sunčanom Los Angelesu u današnjoj postavi. Furiozitet i miješanje malignog metala a la Black Sabbath i Slayer sa jazz formama Franka Zappe i armenskom narodnom (ne-novokomponovanom;) glazbom koštalo ih je povelikog sljedbeništva i ugovora sa Rickom Rubinom i njegovim American Recordings samo dvije godine poslije. 1998. izlazi im prvi, istoimeni, album kojeg nose singlovi Sugar, Spiders i War?. Zanimljiva fuzija glazbenog izričaja pokušana je biti spremljena pod fascikl Nu-Metal zajedno sa Korn, Limp Bizkit i Linkin Park u kritičarskim očima. Iako dijele simptome Nu-Metala poput jednostavnih riffova, nedostatka solaža, prisutnost nisko štimanih gitara i start – stop/glasno - tiho dinamike pjesama; pop način pisanja pjesama i odsutnost rapa i gramofona ipak ih drži na odmaku od navedene MTV bagre. Četvrtog rujna 2001. izlazi im drugi album naslovljen Toxicity koji se prodaje istim tempom kao i Nirvanin Nevermind ravno deset godina prije i čini za cargo vojničke hlače isto što i gore spomenuti album za karirane košulje – svi ih nose... Melodiozni hadcore i zavijanje u Chop Suey, laganica sa teškim riffom Aerials i (samo) hardcore u Toxicity guraju album sve više po top-ljestvicama. Sada definitivno gurnuti pod tepih Nu-Metala sa folk dopunama pobuđuju u mladom Johnu gnjev i izjave poput: «Do they call Bon Jovi `Italian rock`?».Blagodati Interneta u smislu razmjene i cirkulacije piratskog materijala došle su na vidjelo kada su Armenci izdali Steal This Album!. Serj ga ne smatra kompilacijom b-strana već punokrvnim pjesmama koje se nisu ranije pojavile ne zato što su slabije već zato što se jednostavno nisu uklapale u koncepciju niti prvog, istomenog, niti drugog (Toxicity) albuma; tako da postaje neka vrsta smjerokaza kamo će System glazbeno nastaviti. CD dolazi bez ikakvog omota, samo prozirna plastična kutija, a Steal This Album! nažvrljano je preko pola diska. Sve informacije mogu se dobiti ako se CD ubaci u računalo i spoji na posebni, za to namijenjeni Internet site. Album je ime dobio po knjizi Abbiea Hoffmana, radikala iz davnih 60-ih, zvanoj «Steal This Book» koja je bila zbirka savijeta kako, recimo… napraviti Molotovljev koktel, obiti bravu i ostale korisne stvari. «Steal This Album» vjerojatno nikada ne bi ugledao svjetlo dana da neke pjesme nisu procurile na Internet. Doduše, bile su to grube, demo, verzije no i to je ponukalo bend da ih snimi kako treba. Sve navedeno događalo se u studenom 2002. godine.Bend je naizgled bio u hibernaciji do početka 2005. godine kada je najavljen izlazak novog uradka Mesmerize te Hypnotize za rujan. Mesmerize/Hypnotize su konceptualni diskovi, jedan brzi drugi sporiji koji će se po izlasku potonjeg moći stopiti u cjelinu kako glazbeno tako i fizički jer će omoti biti napravljeni tako da se ova dva albuma mogu spojiti u jedan dupli, so they say. System Of A down su već prebučan svijet metala napravili malo melodioznijim i dinamičnijim, a ljudima skrenuli pažnju od kako dobro popit i popušit na neke političke i socijalne teme. Sad im ostaje da pokore i neke akustične vode i time nadmaše i De La Rochinu bratiju osobno na panteonu bendova sa petokrakom na reveru. Diskografija: 1. System of a Down (30. 06. 1998.) 2. Toxicity (04. 09. 2001.) 3. Steal This Album! (26. 11. 2002.) 4. Mezmerize (17. 05. 2005.) 5. Hypnotize (27. 09. 2005.) evo ih:system of a down    |
